srijeda, 29. listopada 2014.

Radovi u tijeku

Iskreno, ne volim baš govoriti o stvarima na kojima se tek radi. Jednostavno, kad o nečemu govorim, na neki način to je za mene kao obećanje, kao obaveza da će to biti baš tako, baš u tom roku i sl. A dana riječ mora se ispuniti.

Međutim, u Savezu kao što je naš, u kojem sve počiva na radu volontera, teško je preuzeti odgovornost da će sve biti baš onako kao što je planirano i u planiranim rokovima. Ljudi imaju svoje obiteljske, poslovne i privatne obaveze i za Savez mogu napraviti ono što mogu, koliko mogu i kad mogu. I to je jednostavno tako. A onda postoje i stvari u kojima ovisimo o nekome drugome na koga nemamo utjecaja. Zato sam najsretniji kad mogu tek na kraju reći: evo tu je, napravljeno je.

No s druge strane svjestan sam da ni to nije dobro, da onda može izgledati kao da se ništa ne radi. A radi se i to puno.

Pokušat ću onda naći neku zlatnu sredinu, da natuknem na čemu se sve radi bez prevelikog ulaženja u detalje, a vi imajte na umu onu ogradu da ne možemo uvijek na sve utjecati.

Evo dakle:

srijeda, 22. listopada 2014.

Ciljevi programa


Rekao sam na početku - i ništa se ne mijenja i sve se mijenja. To se možda pogotovo odnosi na ciljeve programa. Sadašnji program SIH-a kaže: "Cilj programa je pridonijeti cjelovitom razvoju mladih ljudi, odnosno njihovom dostizanju vlastitih tjelesnih, umnih, emocionalnih, karakternih, društvenih i duhovnih potencijala, kao pojedinaca i odgovornih članova zajednice." i to apsolutno i dalje stoji. Razlika je samo u tome što se ta jedna rečenica sada u IPI-ju razrađuje na nekoliko desetaka stranica teksta. Zašto tako i je li to pretjerano?

utorak, 21. listopada 2014.

Naš "proizvod"

Prije nego što se pozabavimo ciljevima IPI-ja, tj. pitanjem "zašto ovo radimo?", vratimo se prvo malo unatrag... O ovome sam govorio na SOV-u 2013., a i u nekim drugim prilikama, ali idemo još jednom - dobar je uvod za ono što slijedi.

Naime, to što radimo nešto dobro i plemenito je naravno odlično, ali nam često puta može i zamagliti pogled. Dobro je stoga sve ogoliti do kostura i na taj način pokušati potpuno razumjeti kako stvari funkcioniraju. Treba prvo shvatiti da postoji nešto što bismo mogli nazvati "tržištem slobodnog vremena djece i mladih", kao i to da smo mi samo jedan od "ponuđača" na tom "tržištu". Pri tome to što mi naš "proizvod" poklanjamo a ne prodajemo ništa u suštini ne mijenja na stvari.

Dakle, što je potrebno da bi netko, bilo tko, uspio na nekom tržištu?