Da ne kažete da sam uvijek kritičan, evo i jedne pohvale: s "prirodom" kao elementom Skautske metode mislim da nemamo nikakvog problema. Vjerujem da ako neka udruga možda i nema dovoljno izviđačkih aktivnosti u prirodi, tome su zasigurno uzrok neke objektivne okolnosti, a ne nedostatak razumijevanja koliko je priroda važna za izviđaštvo.
Ipak, nije zgoreg malo osvijestiti zašto je sve priroda važna.
Sjetimo se da je cilj Skautskog pokreta doprinijeti cjelovitom razvoju djeteta i mlade osobe. A "cjelovitom" pri tome znači - umnom, tjelesnom, emocionalnom, socijalnom, duhovnom i karakternom razvoju. Evo što priroda znači za svaku od tih dimenzija čovjekovog razvoja:
Umni razvoj
Za mlađe izviđače (pa i za starije) priroda nudi bezbrojne mogućnosti istraživanja i razvijanja osjetila, razvijanja vještina opažanja boja, oblika, veličina, pokreta, zvukova, mirisa, opipa i sl. Priroda može pomoći mladim ljudima analizirati različite situacije; upotrebljavati maštu i moć prosudbe; pronalaziti kreativne i prikladne načine svladavanja teškoća; koristiti minimum raspoloživih resursa i još mnogo toga.
Boravak u prirodi nudi i bogatstvo mogućnosti djeci i mladima da shvate pojam međusobne ovisnosti (npr. kroz potrebu suradnje na logorovanju), percipiraju mrežu odnosa s drugima, razumiju kako sustavi funkcioniraju (npr. kroz promatranje svijeta prirode) itd.
Tjelesni razvoj
Priroda nudi svjež, nezagađen zrak, prostor u kojem se može trčati i potrošiti energiju. Nudi mogućnosti za sve vrste tjelesnih aktivnosti koje ne traže puno novaca i koje pružaju zadovoljstvo, mogućnost da se ispita granice vlastite izdržljivosti, koordinacije, brzine refleksa itd.
Emocionalni razvoj
Priroda nudi brojne mogućnosti za istraživanje vlastitih osjećaja. Nudi mir i spokoj koji pomaže čovjeku da se odmakne od svakodnevnih problema i stresa. Noću u šatoru, mlada osoba mora
se suočiti sa svojim iracionalnim strahovima i prevladati ih.
Socijalni razvoj
Na logorovanju, daleko od kuće i civilizacije, mladi ljudi imaju priliku zaista upoznati jedni druge, sa svim svojim prednostima i slabostima. Jednostavne svakodnevne aktivnosti, kao što su priprema jela, organiziranje životnog prostora i sl., daju pravo značenje međusobnoj ovisnosti. Međusobno pomaganje je nužnost, problemi s kojima se suočavaju su stvarni. Sukoba se moraju razriješiti jer je nemoguće jednostavno odustati i otići kući. Utrke niz rijeku, hodanje po planini, tuširanje na kiši nakon vrućeg i prašnjavog dana, zajedničko traženje topline dijeleći topli napitak... sve su to iskustva koja pomažu da se stvore bliski odnosu i osjećaj solidarnosti, što život u gradu ne nudi uvijek.
Duhovni razvoj
Duhovna svijest može se razviti tako da se jednostavno nađe dovoljno vremena za otkrivanje i promišljanje o čudima prirodnog svijeta. Dati si vremena recimo promatrati život insekata i promisliti kako ga provode nesvjesni ljudskih divova, ili recimo gledati zvijezde padalice na noćnom nebu i razmišljati o tome kako smo maleni u odnosu na ogromni, tajanstveni svemir. Dati si vremena da osjetimo osjećaj strahopoštovanja i bezvremenosti koje nam ulijeva promatranje krajolika.
Priroda nudi bezbroj mogućnosti za unutarnje propitivanje. Kada je um potpuno otvoren, mlada osoba može potpunije istraživati i slobodno se predati naslijeđu svoje vjere.
Povratak osnovnom
Gledajući cjelovito na odgoj i obrazovanje, kontakt s prirodom može pomoći mladoj osobi da se vrati na ono što je bitno i stvarno u životu. Danas više nego ikad, mladi ljudi odrastaju u svijetu u kojem je sve teže razlikovati ono što je bitno od onoga što je suvišno, ono što je hitno od onoga što može čekati, ono što je autentično od onoga što je površno - ukratko, stvarnost od iluzije.
U prirodi, kilometrima daleko od najbliže ceste, a kamoli telefona, mlada je osoba prisiljena suočiti se sa stvarnošću. Gradska moda, društveno podrijetlo, "cool" izgled... sve to nestaje u vjetru kad oluja zapuše. Jednostavni užici života - osjećati toplinu jutarnjeg sunca, promatrati zvijezde noću, kupati se u rijeci - može postići to da čak i najsofisticiranije elektroničke igre izblijede iz sjećanja.
Živjeti u harmoniji s prirodom
Kada su mladi ljudi u stanju na ovaj način cijeniti jednostavan život u prirodi i kada mogu ostaviti za sobom potrošačke stil života, oni mogu bolje razumjeti potrebu života u skladu s prirodom i potrebu zaštite prirode.
(Preneseno iz Scouting - An_Educational_System)
Nema komentara:
Objavi komentar