Roveri i Rovernet

Ova tema sad ide malo preko reda, ali povod je dobar - Rovernet 2014.

Rovernet je redovni godišnji skup načelnika za rovere europskih zemalja. Ove godine održan je u islandskom nacionalnom skautskom centru Úlfljótsvatn od 18. do 21. rujna. To je bilo njegovo peto izdanje i prvo na kojem je SIH sudjelovao. Razlog zašto do sada nismo sudjelovali je jednostavan - do sada nismo imali roverskog programa, pa ni dobnu kategoriju rovera (da, imamo mlađe brđane, ali to nije to, vjerujte mi). A dva su razloga zašto smo ove godine napokon sudjelovali. Prvi je da je sve troškove pokrio WOSM na čemu im od srca zahvaljujemo. Drugi je to što s IPI-jem (novim programom) i mi napokon uvodimo dobnu kategoriju rovera i puni program za njih. Upravo su iskustva drugih u radu rovera, a naročito u implementaciji programa bila ono što sam htio čuti. To je, naime, ono što nama predstoji ove i sljedeće godine. A nadam se da ćemo već za sljedeći Rovernet imati i na Rovernet poslati svog načelnika za rovere.

Što se zanimljivog i korisnog moglo čuti na Rovernetu?

Prezentacija našeg novog programa za rovere

Svaka je zemlja predstavila svoj program za rovere, a oni koji se mogu posebno pohvaliti radom s tom dobnom kategorijom dali su svoje primjere dobre prakse. Inače, posebno jake rovere imaju Portugalci, Nizozemci, Irci, Norvežani, Grci... (neka mi oproste oni koje sam možda preskočio). Moglo se tako saznati koja je dob rovera u pojedinim zemljama i koliko ih ima, koji simbolički okvir upotrebljavaju, koje su im programske zone i shema napredovanja, kakva je organizacijska struktura, koji su oblici izobrazbe, koje programske alate imaju i još mnogo toga. Članovi WOSM-ovih timova pripremili su zanimljive sesije: "Trendovi mladih u Europi danas", "Društveni utjecaj skautizma", "Kako osmisliti nacionalnu aktivnost za rovere", "Osnaživanje mladih", a predstavljeni su i sljedeći Roverway (europski jamboree za rovere) u Francuskoj 2016. i World Scout Moot (svjetski jamboree za rovere) koji će se održati na Islandu 2017. Kroz mnogobrojne radionice imali smo priliku razmijeniti iskustva i čuti kako drugi rade, a na tzv. "tržnici" predstavljeni su razni programski materijali iz mnogih zemalja.

Svakako, još jednom se pokazalo kako su ovaj i slični programski skupovi (a europska regija WOSM-a ih organizira stvarno puno) jedna od najboljih i najkorisnijih stvari koje nam članstvo u WOSM-u pruža.

*  *  *

A sada recimo nešto o dobnoj kategoriji rovera.

U WOSM-u je provedeno niz istraživanja i došlo se do nekih zanimljivih zaključaka. Između ostalog, pokazalo se da zemlje koje imaju sličan obrazac rada - puno pažnje poklanjaju radu s mlađim sekcijama, a malo ili ništa starijim, imaju i zajednički problem: veliki pad članstva nakon 14-15 godine i veliku fluktuaciju, što za sobom povlači daljnje negativne posljedice kao što su nedostatak voditelja i sl. Nije teško zaključiti da je i Hrvatska među tim zemljama.

Zašto taj odlazak oko 14. godine, vrlo je lako objasniti. U toj najosjetljivijoj dobi - adolescenciji, prelasku iz djetinjstva u odraslost, mladi ljudi napuštaju djetinjstvo i ne žele više biti djeca. Jako ne žele više biti djeca i često odbacuju sve ono što ih je donedavno zanimalo. U izviđačima gledaju oko sebe i vide djecu. A djeca - ne žele više biti. Vide starije, ali samo kao voditelje. Jednostavno, postoji velika gravitacijska masa mlađih, a vrlo mala starijih. Privlači ih gravitacija one mase gdje ne žele više biti, a ne postoji gravitacija one gdje bi željeli. I onda odlaze. Ostaju oni kojima je zanimljivo biti "vodnicima". Barem neko vrijeme.

Naravno, postoji puno izuzetaka od ovoga. Svi znamo za divne primjere, ali to ne pomaže promijeniti opću sliku. Statistika je neumoljiva, brojke govore svoje.

I zato je dobna kategorija rovera izuzetno važna. Upravo su roveri koji rade dobro, koji provode svoj program, ono što će dati perspektivu izviđaštva mladima u najosjetljivijim godinama i biti pravi uzor. Ono... "roveri su baš kul, i ja ću biti rover".

Da podsjetimo, roveri su kategorija od 4. razreda srednje škole do navršene 21. godine, nakon čega slijede stariji roveri do navršene 30. godine. Dakle, radi se o mladim ljudima koji su upravo prošli svoje "godine propuha" i došli do zrelosti, te baš zato mogu biti dobar primjer i poticaj istraživačima. To se jako dobro moglo vidjeti u praksi na ljetošnjem trening-logorovanju na Petnji gdje je sekcija istraživača započelo baš onako kako se od te dobi može očekivati - mlitavo, a do kraja logora ostvarila izuzetan napredak upravo zahvaljujući dobrom primjeru koji je pružala odlična sekcija rovera.

Zašto ovo roveri i stariji roveri? Radi se ponajviše o simbolici: 21 godina je trenutak kada mlada osoba ostvaruje i zakonski punu poslovnu sposobnost, tj. društvo joj priznaje zrelost. Tako će to biti poseban, svečani trenutak i na Izviđačkom Putu Izazova, u kojem se od rovera očekuje da se prisjeti svega onoga što je u izviđačima prošao/la i da promisli o svom budućem putu. Takvu simboličku točku imaju skauti u mnogim zemljama i tome se posvećuje velika pažnja, ne bez razloga. Naravno, roveri i dalje mogu nastaviti sudjelovati u programu kao stariji roveri.

Često se postavljaju pitanja zašto naziv "roveri", nismo li mogli naći neki hrvatski naziv? Naziv "roveri" ima veliko simboličko značenje koje je postavio sam B-P još 1918. Doslovan prijevod bio bi lutalica, skitnica, no u hrvatskom to može imati negativne konotacije koje engleski izvornik nema. Najvažniji razlog zašto taj međunarodni naziv je upravo u tome što je međunarodna dimenzija roverskog programa izuzetno važna. Na rovere se gleda kao na jedno veliko svjetsko bratstvo. Manje-više sve zemlje koje imaju rovere zovu ih upravo tako - "roveri", pa čak i one zemlje koje izuzetnu pažnju poklanjaju zaštiti svog jezika, kao što su npr. Francuska i Island. Nema razloga da ni Hrvatska bude izuzetak.

O programu rovera se ima još puno toga reći i bit će tema sigurno još ponekog članka. Za kraj ovog dajmo još završnu riječ B-P-ju, on će najbolje objasniti rovere:

"Roveri su bratstvo života na otvorenom i služenja drugima. Oni su pješaci na otvorenoj cesti i kamperi u šumama, sposobni da se pobrinu sami za sebe, ali isto tako i sposobni i spremni da budu na službi drugima."

"Pod lutanjem (rovering) ne mislim na besciljno tumaranje. Mislim na pronalaženje vlastitog puta koračajući stazama ugode i s konačnim ciljem u vidu." 

"Veslaj sam svoj kanu (Paddle your own canoe)
... Onako kako te ja vidim, ti veslaš svoj kanu a ne veslaš u čamcu. Razlika je u tome što u kanuu gledaš naprijed i sam upravljaš cijelo vrijeme, dok si u čamcu okrenut unatrag i prepuštaš se kormilarenju drugih, te tako možeš udariti u prepreku prije nego shvatiš gdje si. Mnogi tako veslaju kroz život. Još više njih prepušta se pasivnom jedrenju i pušta da ih nose vjetrovi sreće i struje slučaja; to je lakše nego veslanje ali jednako tako lakše i loše završava.

... Veslaj sam svoj kanu; ne oslanjaj se na druge da vode tvoj čamac. Započinješ pustolovno putovanje iz mirnih voda djetinjstva, putujući rijekom adolescencije, ulazeći u ocean odraslosti i čovječnosti, na putu prema luci u koju želiš uploviti. ..." 

(Iz knjige Rovering to Success izdane 1922.)

Idemo dalje!