Naš "proizvod"

Prije nego što se pozabavimo ciljevima IPI-ja, tj. pitanjem "zašto ovo radimo?", vratimo se prvo malo unatrag... O ovome sam govorio na SOV-u 2013., a i u nekim drugim prilikama, ali idemo još jednom - dobar je uvod za ono što slijedi.

Naime, to što radimo nešto dobro i plemenito je naravno odlično, ali nam često puta može i zamagliti pogled. Dobro je stoga sve ogoliti do kostura i na taj način pokušati potpuno razumjeti kako stvari funkcioniraju. Treba prvo shvatiti da postoji nešto što bismo mogli nazvati "tržištem slobodnog vremena djece i mladih", kao i to da smo mi samo jedan od "ponuđača" na tom "tržištu". Pri tome to što mi naš "proizvod" poklanjamo a ne prodajemo ništa u suštini ne mijenja na stvari.

Dakle, što je potrebno da bi netko, bilo tko, uspio na nekom tržištu?

• Prvo treba tržište razumjeti, u potpunosti shvatiti kako funkcionira. 
• Treba znati tko su mogući kupci, a i tko su drugi koji nam igraju neku ulogu (to se zove dionici, engl. stakeholders).
• Treba definirati svoj proizvod i to tako da bude:
• prepoznatljiv
• potreban
• kvalitetan...
• Treba napraviti istraživanje, vidjeti što kupci žele i što radi konkurencija.
• Treba osmisliti strategiju i sve isplanirati.
• Treba nabaviti/napraviti i usvojiti tehnologiju. Po mogućnosti suvremenu i najbolju moguću.
• Treba imati sve potrebne alate.
• Treba imati ljude - stručne i motivirane.
• Treba dobro organizirati posao.
• Treba postići dobru radnu atmosferu.
• Treba osigurati financiranje i logistiku.
• Tijekom proizvodnje treba kontrolirati kvalitetu.
• Treba ozbiljno poraditi na vizualnom identitetu, marketingu, brendiranju i svemu onome što će osigurati prodaju.
• Treba pronaći načine za pozicioniranje na tržištu.
• Proizvod i proizvodni proces treba stalno usavršavati.

Ima smisla, zar ne? A što to znači za nas izviđače?

Vjerujem da je većina ovoga sama po sebi jasna i da će svi lako i nas smjestiti u tu priču. Možda je samo dobro pripomenuti da je naša tehnologija = naš program, a naši alati = programski materijali i programske aktivnosti. I to je jedan od razloga zašto je IPI toliko važan.

Ono, međutim, što nam je za početak bitno, jest shvatiti tko su naši "kupci" i što je naš "proizvod".

Naši "kupci" su:

• na prvom mjestu djeca i mladi
• posredno i njihovi roditelji
• zajednica (lokalna, hrvatsko društvo, međunarodna), 

a dionici nam jesu (ili mogu biti):

• volonteri
• poslovni sektor
• različite organizacije kao (potencijalni) partneri.

A što oni žele i trebaju?*

• Djeca i mladi:
• druženje i zabavu
• putovanja i avanturu
• mogućnost samoostvarivanja
• slobodu i mogućnost djelovanja
• priliku za dokazivanje i prihvaćanje u društvu
• znanja i vještine koja oni smatraju korisnim i poželjnim...
• Roditelji
• sigurno i poticajno okruženje za svoju djecu
• mogućnosti za njihov svestrani razvoj
• razvijanje sposobnosti i životnih vještina
• odgojno okruženje zasnovano na vrijednostima
• Zajednica
• odgoj djece i mladih u skladu s društvenim vrijednostima
• edukaciju za građansko društvo 
• mobilnost i interkulturalnost
• razvijanje životnih vještina i ključnih kompetencija
• Volonteri (izviđački voditelji)
• mogućnost da doprinesu zajednici, djeci i mladima
• uz razumnu količinu uloženog vremena
• priznanje za volonterski rad
• Poslovni sektor
• razvijanje životnih vještina i ključnih kompetencija (timski rad, planiranje, organiziranje, snalažljivost, samostalnost, odgovornost...)
• Različite organizacije kao (potencijalni) partneri
• različiti specifični dijelovi programa.

Naš "proizvod" mora biti prepoznatljiv, kvalitetan i prije svega potreban našim "kupcima", a poželjno je također da pruža korist našim dionicima. Sve ovo gore navedeno su težnje i potrebe koje mi i moramo i možemo zadovoljiti.

To su dakle pretpostavke od kojih moramo poći pri definiranju naših ciljeva i načina njihovog ostvarivanja. A o ciljevima ćemo u sljedećem članku.

Idemo dalje!

-------------------------------------------------------------
* Ovdje samo globalno, bez prevelikog ulaženja u detalje.