Naime, to što radimo nešto dobro i plemenito je naravno odlično, ali nam često puta može i zamagliti pogled. Dobro je stoga sve ogoliti do kostura i na taj način pokušati potpuno razumjeti kako stvari funkcioniraju. Treba prvo shvatiti da postoji nešto što bismo mogli nazvati "tržištem slobodnog vremena djece i mladih", kao i to da smo mi samo jedan od "ponuđača" na tom "tržištu". Pri tome to što mi naš "proizvod" poklanjamo a ne prodajemo ništa u suštini ne mijenja na stvari.
Dakle, što je potrebno da bi netko, bilo tko, uspio na nekom tržištu?
- Prvo treba tržište razumjeti, u potpunosti shvatiti kako funkcionira.
- Treba znati tko su mogući kupci, a i tko su drugi koji nam igraju neku ulogu (to se zove dionici, engl. stakeholders).
- Treba definirati svoj proizvod i to tako da bude:
- prepoznatljiv
- potreban
- kvalitetan...
- Treba napraviti istraživanje, vidjeti što kupci žele i što radi konkurencija.
- Treba osmisliti strategiju i sve isplanirati.
- Treba nabaviti/napraviti i usvojiti tehnologiju. Po mogućnosti suvremenu i najbolju moguću.
- Treba imati sve potrebne alate.
- Treba imati ljude - stručne i motivirane.
- Treba dobro organizirati posao.
- Treba postići dobru radnu atmosferu.
- Treba osigurati financiranje i logistiku.
- Tijekom proizvodnje treba kontrolirati kvalitetu.
- Treba ozbiljno poraditi na vizualnom identitetu, marketingu, brendiranju i svemu onome što će osigurati prodaju.
- Treba pronaći načine za pozicioniranje na tržištu.
- Proizvod i proizvodni proces treba stalno usavršavati.
Ima smisla, zar ne? A što to znači za nas izviđače?
Vjerujem da je većina ovoga sama po sebi jasna i da će svi lako i nas smjestiti u tu priču. Možda je samo dobro pripomenuti da je naša tehnologija = naš program, a naši alati = programski materijali i programske aktivnosti. I to je jedan od razloga zašto je IPI toliko važan.
Ono, međutim, što nam je za početak bitno, jest shvatiti tko su naši "kupci" i što je naš "proizvod".
Naši "kupci" su:
- na prvom mjestu djeca i mladi
- posredno i njihovi roditelji
- zajednica (lokalna, hrvatsko društvo, međunarodna),
a dionici nam jesu (ili mogu biti):
- volonteri
- poslovni sektor
- različite organizacije kao (potencijalni) partneri.
A što oni žele i trebaju?*
- Djeca i mladi:
- druženje i zabavu
- putovanja i avanturu
- mogućnost samoostvarivanja
- slobodu i mogućnost djelovanja
- priliku za dokazivanje i prihvaćanje u društvu
- znanja i vještine koja oni smatraju korisnim i poželjnim...
- Roditelji
- sigurno i poticajno okruženje za svoju djecu
- mogućnosti za njihov svestrani razvoj
- razvijanje sposobnosti i životnih vještina
- odgojno okruženje zasnovano na vrijednostima
- Zajednica
- odgoj djece i mladih u skladu s društvenim vrijednostima
- edukaciju za građansko društvo
- mobilnost i interkulturalnost
- razvijanje životnih vještina i ključnih kompetencija
- Volonteri (izviđački voditelji)
- mogućnost da doprinesu zajednici, djeci i mladima
- uz razumnu količinu uloženog vremena
- priznanje za volonterski rad
- Poslovni sektor
- razvijanje životnih vještina i ključnih kompetencija (timski rad, planiranje, organiziranje, snalažljivost, samostalnost, odgovornost...)
- Različite organizacije kao (potencijalni) partneri
- različiti specifični dijelovi programa.
Naš "proizvod" mora biti prepoznatljiv, kvalitetan i prije svega potreban našim "kupcima", a poželjno je također da pruža korist našim dionicima. Sve ovo gore navedeno su težnje i potrebe koje mi i moramo i možemo zadovoljiti.
To su dakle pretpostavke od kojih moramo poći pri definiranju naših ciljeva i načina njihovog ostvarivanja. A o ciljevima ćemo u sljedećem članku.
Idemo dalje!
-------------------------------------------------------------
* Ovdje samo globalno, bez prevelikog ulaženja u detalje.
-------------------------------------------------------------
* Ovdje samo globalno, bez prevelikog ulaženja u detalje.
Nema komentara:
Objavi komentar