Evo malo laganije, ljetne teme, baš
prikladno logorske.
U subotu je završeno Marjanovo
dvotjedno logorovanje, na kojem sam zbog poslovnih obaveza više
gostovao nego sudjelovao; nekoliko dana na logoru, pa nekoliko dana
na poslu, pa opet... O tome kako je bilo na logorovanju možete
detaljno pročitati na MarjanskimVratima.
Moram priznati da mojim Marjanovcima nisam puno pomogao, ali najbolje od svega je što to nije bilo niti potrebno. Užitak je kad mlade snage preuzmu sve u svoje ruke. :-)
Zato sam se mogao posvetiti posebnim zadovoljstvima - pripremi zimnice. Doduše, malo čudne zimnice - pionirske. :-)
Naime, danas već polako postaje rijetkost naći i smjeti usjeći dobru građu za pionirske objekte. Pa kad se nađeš u šumi s divnim, ravnim borovima koji su toliko pregusto posađeni da je više od dvije trećine označeno za sječu i šumari to ponude, bila bi prava šteta propustiti sretni trenutak. Brzinski su isplanirane potrebe, koliko nam čega treba za patrolne trpezarije, družinske kapije, logorsku kapiju...
Nikolu nikad nije teško nagovoriti na posao i u dva dana sve je bilo posječeno, okljaštreno i sortirano: petice, četvorke, trice, duje. Naravno, radi se o dužinama oblica u metrima.
Sve to odneseno je u odredski ekonomat i uredno složeno: vodoravno, s daščicama između svakog sloja da se omogući dobro sušenje. Čeka nas još jedan veliki posao oko skidanja kore (jer se nametnici baš ispod kore vole naseliti), premazivanja zaštitom i ponovnog slaganja na sušenje, ali onda imamo pionirskih oblica za sljedećih desetak godina.
Pionirske oblice kao odredska/družinska oprema - takav način vrlo je uobičajen u skautskom svijetu, i kad promislite, vrlo ekonomičan i ekološki. Sve što se može, treba ponovno upotrebljavati. A ovakve se oblice može bezbroj puta ponovno upotrijebiti, ako radimo na pravi pionirski način - bez čavala (brokava, eksera :-)), samo s konopom i pravilnom tehnikom povezivanja. Tako ne samo da je bolje, nego je i lakše i brže.
Da bih neke sumnjičavce uvjerio u to, prihvatio sam se Izazova - sam podignuti jednostavnu družinsku kapiju u što manje vremena. Dakle, ako sam ja sam, s bolnim leđima, to uspio za 4 minute i 20 sekundi, mislim da ne treba boljeg dokaza o prednostima takvog načina rada.
(Klikni za povećanje)
Osobno mislim da je pionirstvo jedna od najvažnijih izviđačkih vještina koja kod nas ne dobija važnost koju bi trebala imati. Ne bi li ovo bila jedna zgodna disciplina na našim izviđačkim natjecanjima?
Nema komentara:
Objavi komentar