Radovi u tijeku

Iskreno, ne volim baš govoriti o stvarima na kojima se tek radi. Jednostavno, kad o nečemu govorim, na neki način to je za mene kao obećanje, kao obaveza da će to biti baš tako, baš u tom roku i sl. A dana riječ mora se ispuniti.

Međutim, u Savezu kao što je naš, u kojem sve počiva na radu volontera, teško je preuzeti odgovornost da će sve biti baš onako kao što je planirano i u planiranim rokovima. Ljudi imaju svoje obiteljske, poslovne i privatne obaveze i za Savez mogu napraviti ono što mogu, koliko mogu i kad mogu. I to je jednostavno tako. A onda postoje i stvari u kojima ovisimo o nekome drugome na koga nemamo utjecaja. Zato sam najsretniji kad mogu tek na kraju reći: evo tu je, napravljeno je.

No s druge strane svjestan sam da ni to nije dobro, da onda može izgledati kao da se ništa ne radi. A radi se i to puno.

Pokušat ću onda naći neku zlatnu sredinu, da natuknem na čemu se sve radi bez prevelikog ulaženja u detalje, a vi imajte na umu onu ogradu da ne možemo uvijek na sve utjecati.

Evo dakle:

Ciljevi programa

Rekao sam na početku - i ništa se ne mijenja i sve se mijenja. To se možda pogotovo odnosi na ciljeve programa. Sadašnji program SIH-a kaže: "Cilj programa je pridonijeti cjelovitom razvoju mladih ljudi, odnosno njihovom dostizanju vlastitih tjelesnih, umnih, emocionalnih, karakternih, društvenih i duhovnih potencijala, kao pojedinaca i odgovornih članova zajednice." i to apsolutno i dalje stoji. Razlika je samo u tome što se ta jedna rečenica sada u IPI-ju razrađuje na nekoliko desetaka stranica teksta. Zašto tako i je li to pretjerano?

Naš "proizvod"

Prije nego što se pozabavimo ciljevima IPI-ja, tj. pitanjem "zašto ovo radimo?", vratimo se prvo malo unatrag... O ovome sam govorio na SOV-u 2013., a i u nekim drugim prilikama, ali idemo još jednom - dobar je uvod za ono što slijedi.

Naime, to što radimo nešto dobro i plemenito je naravno odlično, ali nam često puta može i zamagliti pogled. Dobro je stoga sve ogoliti do kostura i na taj način pokušati potpuno razumjeti kako stvari funkcioniraju. Treba prvo shvatiti da postoji nešto što bismo mogli nazvati "tržištem slobodnog vremena djece i mladih", kao i to da smo mi samo jedan od "ponuđača" na tom "tržištu". Pri tome to što mi naš "proizvod" poklanjamo a ne prodajemo ništa u suštini ne mijenja na stvari.

Dakle, što je potrebno da bi netko, bilo tko, uspio na nekom tržištu?

Roveri i Rovernet

Ova tema sad ide malo preko reda, ali povod je dobar - Rovernet 2014.

Rovernet je redovni godišnji skup načelnika za rovere europskih zemalja. Ove godine održan je u islandskom nacionalnom skautskom centru Úlfljótsvatn od 18. do 21. rujna. To je bilo njegovo peto izdanje i prvo na kojem je SIH sudjelovao. Razlog zašto do sada nismo sudjelovali je jednostavan - do sada nismo imali roverskog programa, pa ni dobnu kategoriju rovera (da, imamo mlađe brđane, ali to nije to, vjerujte mi). A dva su razloga zašto smo ove godine napokon sudjelovali. Prvi je da je sve troškove pokrio WOSM na čemu im od srca zahvaljujemo. Drugi je to što s IPI-jem (novim programom) i mi napokon uvodimo dobnu kategoriju rovera i puni program za njih. Upravo su iskustva drugih u radu rovera, a naročito u implementaciji programa bila ono što sam htio čuti. To je, naime, ono što nama predstoji ove i sljedeće godine. A nadam se da ćemo već za sljedeći Rovernet imati i na Rovernet poslati svog načelnika za rovere.

Što se zanimljivog i korisnog moglo čuti na Rovernetu?

Sloboda izbora

Ovo je važno reći na početku:  kome je IPI namijenjen?

Za pravi posao potreban je majstor i alat. I najbolji alat neće sam odraditi posao. Dobar i iskusan majstor snaći će se i s lošijim alatom. S dobrim alatom posao će dobro napraviti i oni manje iskusni. A dobar majstor i dobar alat čine čuda.

Naš alat je program a naši majstori su izviđački voditelji. IPI je nov i suvremen alat i namijenjen je onim voditeljima koji u njemu prepoznaju nešto čime će lakše i bolje raditi. A kome nije namijenjen? Nije namijenjen onima koji se radije žele držati starog alata na koji su navikli i s kojim se osjećaju sigurnije.

Dakle, ideja IPI-ja nije da bilo kome bilo što nametne. Ideja IPI-ja je da olakša i pomogne onome kome to treba. Sve drugo ne bi imalo smisla.

Nove dobne kategorije

Pa 'ajmo onda... što se sve mijenja? Počnimo od novih dobnih kategorija:

• poletarci - 1. i 2. razred osnovne škole
• vučići - 3. i 4. razred osnovne škole
• mlađi izviđači - 5. i 6. razred osnovne škole
• stariji izviđači - 7. i 8. razred osnovne škole
• istraživači - 1., 2. i 3. razred srednje škole
• roveri - 4. razred srednje škole do navršene 21. godine
• stariji roveri - od 21 do 29 godina
• brđani - 30+ godina

Prva stvar koju ste sigurno primijetili je da ima više dobnih kategorija nego do sada. Zašto?

Zašto promjene?

Sigurno ste već imali prilike čuti: "nije program kriv za naše probleme, ništa ne fali našem programu" i sl.

I ako ste se složili s tom tezom, ne zamjeram vam uopće. Zašto?

Pa, zato što ljudi kad kažu "program" obično misle na programske sadržaje. A naši programski sadržaji stvarno jesu dobri. Da nisu, ne bi trajali više od 100 godina. I tu stvarno nisu potrebne neke posebne promjene, niti će ih biti. I dalje ćemo dizati šatore, paliti vatru, baviti se pionirstvom, orijentirati se, upoznavati prirodu... I dalje ćemo raditi sve ono što djeci i mladima zanimljivo i korisno, s naglaskom na sadržaje koji imaju onaj specifični, izviđački "okus".

Međutim, program nisu samo programski sadržaji. Program je nešto puno više od toga.