A evo kako je sve počelo... (3) - Mafeking

Opsada Mafekinga

Godine 1899., sada već u činu brigadira, B-P se nalazi u gradiću Mafekingu, na samoj granici između britanskog kolonijalnog carstva i burske republike Transvaal, sa zadatkom da organizira britanske doseljenike za pomoć regularnoj vojsci u nadolazećem ratu s Burima.

Kadeti iz Mafekinga

Rat je započeo upravo burskom opsadom Mafekinga. Britanske snage, pod zapovjedništvom B-P-ja, brojile su 1100 ljudi, dok je nasuprot bilo 8000 Bura. Brojčanu inferiornost Britanaca nadoknadila je pametno postavljena obrana uz mnogobrojna ratna lukavstva.

Usprkos opsadi, pošta je, zahvaljujući domorodačkim kuririma, uspijevala dolaziti i izlaziti iz grada. Na taj su način i sve britanske novine dnevno pratile sve što se događa u opkoljenom gradu. Burski rat, a posebno opsada Mafekinga bila je središnja tema javnosti širom imperija.

Britanija slavi oslobađanje Mafekinga

Nakon 217 dana opsade, 17. svibnja 1900. pristiglo je željno očekivano pojačanje i grad je bio oslobođen. Vijest je, zahvaljujući telegrafu, učas stigla i u najudaljenije krajeve i Britanija je bila oduševljena. Slavlje u Londonu poprimilo je dotada nezapamćene razmjere, a B-P je postao ratni heroj, za kojega su znali apsolutno svi. Odmah je unaprijeđen u najmlađeg brigadnog generala u Britanskoj armiji.

Kadet Goodyear na kurirskom zadatku

Veliku ulogu u obrani grada odigrali su i Mafekinški kadeti, omladinska poluvojna organizacija, kakvoj je i sam B-P nekada pripadao. Svaki odrastao muškarac bio je neophodan za obranu grada, tako da su dječaci od 11 do 18 godina preuzeli kurirske, stražarske i mnoge druge dužnosti. Njihova ozbiljnost, upornost i odgovornost pri izvršenju tih obaveza fascinirala je B-P-ja. Taj je primjer kasnije često navodio kao ono što ga je navelo da shvati
kako dječaci mogu dati najbolje od sebe ako su dobro usmjereni, organizirani i obučeni.

Mafekinški kadeti često su kasnije nazivani “prvim boy scout-ima”.


Korak treći. Nova ciglica u građenju skautizma je postavljena.

Burski rat

Od sredine 19. stoljeća u južnoj Africi postojale su dvije nezavisne republike nizozemskih doseljenika Bura: Oranje i Transvaal. Iako su Britancima oduvijek išle na živce, tek je otkriće zlata u Transvaalu 1886. dalo Britancima dobar razlog da ih pokušaju osvojiti. Nakon niza razmirica i ultimatuma, rat je objavljen 11. listopada 1899.

Burski farmeri, vični jahanju i odlični strijelci, pokazali su se kao izuzetno učinkovita vojna snaga. Novitet u ratovanju predstavljala je njihova velika pokretljivost. Britanci su mislili da će to biti lagani mali ratić. Međutim, problema su imali već kod novačenja. Čak dvije trećine prijavljenih moralo je biti odbijeno zbog zdravstvene nesposobnosti.

U prva tri mjeseca rata britanska je ratna taktika bila inferiorna burskoj, te su pretrpjeli velike gubitke. No, nakon početnih neuspjeha njihova je snaga ipak prevagnula, i u sljedećih šest mjeseci zauzeli su dvije burske države.

Južna Afrika u vrijeme Burskog rata

Buri su se morali okrenuti gerilskom načinu ratovanja, strategiji “napadni brzo i nestani”. Prednost su im bila ogromna prostranstva, poznati teren i pomoć lokalnog stanovništva. Britanci su tada pribjegli taktici “spaljene zemlje”. Njihove su trupe “čistile” teren, uništavale usjeve, ubijale stoku, palile sela i farme, zarobljavale žene i djecu i odvodile ih u koncentracijske logore, trovali izvore i prosipale sol po poljima. Pucali su na sve sumnjivo i uništavali sve što može pomoći gerilcima. Činili su sve da Burima učine život nemogućim.

Skoro dvije godine su im trebali da u tome i uspiju, i rat je završen u svibnju 1902. Dvije burske republike ušle su u sastav Britanskog imperija uz ograničenu autonomiju. Glavom je to platilo oko 22.000 britanskih i 7.000 burskih vojnika, između 20.000 i 28.000 burskih civila, uglavnom žena i djece u koncentracijskim logorima, te oko 20.000 crnih Afrikanaca.